Dobro osmišljen i pozicioniran koncept je okvir od kojeg se nikada ne odstupa, u kojem delujemo kao arhitekti i istražitelji, kao projektanti i graditelji, bilo da je reč o konkretnom projektu kao poduhvatu, ili o načinu funkcionisanja uopšte.Stvaranje i oblikovanje prostora je izrazito jedinstven kreativni poduhvat, i uključuje nezamislivo mnogo procesa koje arhitekta mora uzajamno da koordiniše i kontroliše. Od funkcionalnosti, preko sistemskog opsluživanja korisnika, usklađivanja tehničkih parametara koji prostor čine življivim, do onog što mu daje personifikaciju i uzvišenost, a što se dodiruje sa vizuelnim identitetom, što definiše estetiku.Od trenutka pretakanja projektnog zadatka u prostornu volumetriju, usklađivanja svih zahteva, kapaciteta, pripremu projekta za sve buduće tehničke manifestacije, pa sve do izvođenja, proces nastajanja arhitekture i enterijera je najtačniji i najjasniji put koji se oduvek nadogradjivao, ali nikada nije imao mogućnosti za promene u hijerarhiji obaveza i poslova koji moraju biti završeni.Na kraju, utiskivanje rukopisa autora je potreba da projektu, ali i celokupnom procesu kroz koncept iskaže estetsku personifikaciju, da ostavi pečat kojim će se parafirati razvojni put i konačan izgled objekta.
Kao autor, neprestano se trudim da ukažem na razliku u terminologiji sa kojom se, verujem, većina mojih kolega susreće svaki dan. Kako bi razumeli i kritički promišljali prostore, oni su na svojstven način isto što i muzička kompozicija, slika ili knjiga, što znači da ih moramo posmatrati kao potencijalno umetničko delo. Stoga, važno je napraviti distinkciju između termina renoviranje i opremanje prostora, što je najčešće svojstveno poduhvatima samih korisnika i eventualno angažovanih preduzimača. Taj proces, naravno, ima dodirnih tačaka sa procesima kojima se mi bavimo. Međutim, sa druge strane, projektovanje i izvođenje arhitekture i enterijera je terminologija koja mora ostaviti autorski trag. Dakle, kod prvog termina, akcenat je na renovaciji, na zamenjivanju starog novim, a ne nužno na autentičnom, savremenom, funkcionalnom i pametnom. Drugi termin je vezan za autorstvo. Mi crpemo sva svoja znanja, veštine i ideje kako bi svoje svesno i nesvesno povezali u celinu sa jasnom hijerarhijom i kriterijumima. Dizajn mora odgovarati temperamentu autora koji ga proizvodi, u suprotnom se postavljaju kompromisi koji gase svaki kvalitet. Projektovanje nam jasno naznačava da je to proces u kojem funkcioniše arhitekta autor, nevažno za koga stvara prostor, ali je važno da konačnom proizvodu, bilo da je to urbanizam, kuća ili enterijer, ostavi pismeni trag, a ne samo pisani (crtani) trag.Rukopis autora mora biti čitljiv i nedvosmislen, mora se osetiti nekompromisnost u odlukama, autorstvo se mora ogledati kroz estetiku odnosa svega što u taj proces uključuje. Naravno, indikativni parametri pri stvaranju, odnosno dizajniranju prostora uvek su funkcionalnost, oblikovanje i detalji. Rešavanje prostora bez grešaka u detaljima je osnovni kriterijum koji definiše nivo veštine autora. Za takav poduhvat neophodno je da u periodu građevinskih radova sve pripremiš savršeno dobro kako bi krajnji izgled objekta, ali i nameštaja unutar njega, bio pametna ekstenzija svih konstruktivnih i pregradnih elemenata. Sa jedne strane, nedvosmisleno je važno imati dobar osećaj da u prostor postaviš komad nameštaja koji estetski pripada kontekstu, ali sa druge strane, nemerljiv je značaj izdizajnirati fasade eksterijera i enterijera do svakog detalja tako pametno, da pomenuti kontekst bude celina vredna umetničkog dela. Na početku koncept, koji se na kraju završava dobrim detaljima. U tom slučaju, sve što se između desi mora slediti nagon za skladom i pratiti pravila u koja veruješ.